GI Grupa

Hr | En

Gradska zona mješovite namjene - Draga

  • 1-T151_DRAGA-SIBENIK_01.jpg
  • 2-T151_DRAGA-SIBENIK_03.jpg
  • 3-T151_DRAGA-SIBENIK_02.jpg
  • Urbanizam
  • Usluge: Urbanističko planiranje
  • Veličina projekta: 5,17 ha
  • Vrijednost projekta: n/a
  • Trajanje projekta: 2008
  • Investitor: Zagrebmontaža d.o.o
Ovaj nagrađeni rad bavi se složenim temama prometa, urbanih tržnica i javnih funkcija na rubu stare jezgre Šibenika na način koji je ekonomski realističan i estetski raznolik.

"Prostorno planiranje je neizbježno nemoguća utrka s vremenom. Dolazimo u Šibenik i kao posjetioci i kao analitičari čiji je posao kreirati algoritam koji će obuhvatiti komercijalne, socijalne i kulturne sadržaje. Šibenik je povijesno mjesto - kroz njega je prošao Marko Polo, uz njega se veže hrvatska kraljevska obitelj, a smješten je u zaštićenom, a opet otvorenom zaljevu iz kojeg grad stoljećima izrasta. Spoj povijesti i budućnosti nije novost u planiranju no bez obzira smatramo da je ta veza neophodna. Kao skromni planeri nalazimo utočište u povijesnim referencama iz kojih navodimo citate te ih stapamo sa suvremenim elementima okoliša nalazeći polazište u povijesti, u kompleksnom valu legendi i činjenica.

Nolliev plan Rima je i umjetničko djelo i znanstveno dostignuće koje postavlja parametre za mjerenje grada u vrijeme kad se grad mogao sagledati isključivo putem aksonometrija i zračnih perspektiva. Javni prostori su definirani poput većih objekata javne namjene - gusto izgrađen ali rafinirani uzorak urbanog tkiva. Isto tako Italo Calvino u Nevidljivim gradovima, napisanim kao putopis Marka Pola, rječito opisuje mnoge gradove, ali se zapravo temelji isključivo na primjeru Venecije sagledavane na razne načine. Guy Debord nas uči o dériveu; dérive sadrži razigrano-konstruktivno ponašanje i svijest o psihogeografskim efektima te je jasna razlika u odnosu na putovanje/šetnju u klasičnom smislu. Ekološka analiza o apsolutnom ili relativnom karakteru pukotina u urbanoj mreži, o ulozi mikroklime, o cjelini gradske četvrti bez korelacije s administrativnim granicama, te nadasve o dominantnoj ulozi centara atrakcije mora biti dopunjena psihogeografskim metodama. Ne tvrdimo da su ove tri reference - Nolli, Italo Calvino i Guy Debord -direktno povezane sa Šibenikom nego da su poslužili kao podloga za naš prijedlog. Dodatno unaprijeđujemo ovu alkemiju praktičnom podjelom na faze, ograničenjima u konstrukciji te planiranjem neophodnim za postizanje infrastrukture koja je u skladu sa zaštitom okoliša i održivim razvojem. "